U vreme kada je trasirana zapadnomoravska pruga Stalać-Užice-bosanska granica, Austro-Ugarska je gradila vojno-strateški značajnu prugu Sarajevo-Vardište, sa krakom Međeđa-Uvac. Ova istočna bosanska pruga bila je duga 167 kilometara. Prolazila je kroz 99 tunela ukupne dužine skoro 13 kilometara, što je činilo 8 odsto od dužine cele pruge. Od Sarajeva, trasa je prvo išla dolinom Miljacke, na planinu Romaniju, potom dolinom reke Prače, od Ustiprače, dolinom reke Drine, od Višegrada dolinom reke Rzava do Vardišta. Puštena je u sobracaj 1. jula 1906. godine.

Pruga Stalać-Užice-Mokra Gora počela je sa gradnjom 1907. Bila je dobijena saglasnost od Austro-Ugarske za priključenje ove pruge kod Vardišta na već izgrađenu prugu Sarajevo-Vardište. I pored carinskog rata (1906-1910) austro-ugarska vlada je dala odobrenje za povezivanje zapadne srpske pruge sa istočnom bosanskom prugom, kako bi osujetili plan o izgradnji jadranske transverzale preko turske teritorije.

Pruga Stalać-Užice završena je 1912. godine, neposredno pred početak Prvog balkanskog rata. Prvi voz u Užice stigao je 16. juna 1912. godine oko 13 časova, okićen zastavama i pozdravljen topovima. Svečani voz dovezao je u Užice masinovođa Slobodan Savić, bivši mašinski bravar. Pisak lokomotive uključio je kod Vrela, i tako ga dovezao na tek izgrađenu železničku stanicu u varoši .Na stanici ga je dočekalo oko dve hiljade ljudi. Užice je konačno dobilo železničku prugu.
Pruga do Stalaća imala je duzinu 167,8 kilometara.